Пређи на главни садржај

Lično iskustvo

 Odabrala sam  ovu temu za blog jer pre svega želim da ljudi bliže upoznaju Daunov sindrom  za koji smatram da nije dovoljno proširena svest o njemu, takođe jer u porodici imam rođenog brata koji je jedna od osoba sa Daunovim sindromom.

To je tema za koju smatram da imam dovoljno iskustva kako bih mogla da pričam o njoj.

Sav prethodni tekst je isključivo naučnog karaktera kao i tuđa iskustva,u ovom delu želim da vam predstavim lično iskustvo!

Prvo i osnovno što želim da kažem jeste da smatram da je Daunov sindrom mnogo potcenjen.Dakle,kada se brat rodio prve prognoze lekara bile su te da su šanse da preživi minimalne.Dali su mu 10 posto šanse što je zaista strašno. Kada su uvideli da su pogrešili sledeće što su rekli jeste to da će ostati nepokretan,neće moći da govori,u potpunosti će da zavisi od drugih ljudi.

Odnost medicinskog dela prema roditeljima i porodici bio je na najgorem mogućem nivou U NAŠEM SLUČAJU.  Prognoze,ophođenje,uslužnost u bolnicama bila je minimalna.Kada je bila potrebna najveća podrška i mrva nade nije je bilo.Daunov sindrom je okarakterisan na najgori način

,nije postojala ni jedna lepa stvar koju su rekli.

Nepismenost,nepokretnost,govorna mana,nesamostalnost,to da neće moći da ide u redovnu školu samo su neki od primera koje smo čuli kakav će njegov život biti.

Najgor stvar koju smo doživeli po rođenju brata jeste ta,da je doktor nakon samo nekoliko dana posle rođenja ušao u sobu,uhvatio se za uši i počeo da imitira zvukove majmuna,te da skače po sobi ono što je tada rekao majci jeste:'OVAKVO ĆE BITI VAŠE DETE'.
 
Takođe,možda i najgora stvar jeste ta da su doktori poslali sveštenika u posetu kod bebe,jer kako su rekli NEĆE DOČEKATI JUTRO.

Tada su roditelji shvatili da podršku sa stručne strane nemaju i da sve što bude potrebno u njegovom daljem razvoju moraće sami.

OVIM NE ŽELIM NIKOGA DA UVREDIM ILI RASTUŽIM NA BILO KAKAV NAČIN,već samo da prikažem odnos ljudi prema osobi sa Daunovim sindromom iz ličnog iskustva.

OSOBE SA DAUNOVIM SINDROMOM MOGU DA POSTANU ITEKAKO SAMOSTALNE,NEZAVISNE OSOBE,POKRETNE,USPEŠNE,MOGU DA RADE SVE ONO ŠTO SVAKI ČOVEK MOŽE.

DAUNOV SINDROM JE POTCENJEN!


Коментари

Популарни постови са овог блога

Šta je Daunov sindrom i kako nastaje?

 Šta je daunov sindrom?  Daunov sindrom ili mongoloizam oblik hromozomopatije  koji se javlja kao posledica trizomije  hromozoma 21. Karakteristike su, specifičan izgled lica i umna zaostalost kao obavezni pokazatelj ovog sindroma. Opisao ga je prvi put    Lagdon Daun 1866 . godine na sopstvenom detetu, a tek 1957.  godine je ustanovljeno da je uzrok ovog sindroma trizomija. Uzrok: Uzrok trizomije 21 može da bude i uravnotežena translokacija hromozoma  21 kod jednog od roditelja (smatra se da je ovo uzrok u tek oko 5% slučajeva). Takav roditelj, pored normalnih gameta , može da obrazuje i gamete u kojima je hromozom 21  u višku. Spajanjem takvih nenormalnih gameta (imaju dva hromozoma 21) sa normalnim (imaju jedan hromozom 21) nastaće zigot  koji nosi neuravnoteženu translokaciju  21. Osoba sa neuravnoteženom translokacijom 21 imaće kariotip sa 47 hromozoma jer je hromozom 21 u višku (trizomik ), a fenotipski Dau...

Dečak sa Daunovim sindromom-Uroš

 Uroš,moj brat,rođen 10.12.2003.pokazao nam je koliko je različitost važna i ujedno jedna od bitnijih stvari u životu. Kao što vidite on je kao i svako drugo dete,voli zabavu,muziku,druženje,prirodu,sport,igranje,školu,kulturu. Različitost se krije u višku hromozoma :) Svako ko ga upozna prvo što primeti jeste neverovatna pozitivna energija kojom zrači,njehov osmeh,kultura,socijalizovanost. Uvek će vam reći šta misli,ali će se takođe truditi da vas ne povredi,neverovatno je emotivan,ali ljubav koju može da pruži retko ko može.Njegov zagrljaj i toplina,nežnost,dobrota,iskrenost,posvećenost  je ono što želim svima vama! Nije važno da li vas zna ili ne,ono što ćete bez obzira na to uvek od njega dobiti je LJUBAV ! Iako je dečak sa Daunovim sindromom,kao što sam već rekla,postoji različitost od samog početka,za razliku od stručnog dela okolina ga je odmah prihvatila,kao i cela porodica i prijatelji. Nikada nije bio odvojen u bilo čemu od druge dece,ni u kakvim aktivnostima pa čak ...