Kada saznate da ste trudni, najbolja stvar koji možete da uradite je da počnete da se bavite prenatalnom negom – nizom poseta svom lekaru, kako bi se proverilo Vaše zdravlje i zdravlje Vaše bebe. Njega možete da pitate sve što budete želeli, a sigurno ćete imati pregršt pitanja. Doktor je tu takođe ukoliko dođe do bilo kakvog problema – da ga na vreme uoči i tretira.
Tokom jedne od ovih poseta, doktor će Vas pitati da li želite da testirate bebu na Daunov sindrom. Ovi testovi nisu obavezni i na njih Vas niko ne može prisiliti. Postoje dva načina da se uoče potencijalne abnormalnosti:
• Skrining test koji će Vam reći kolika je verovatnoća da dete ima Daunov sindrom. Na primer, moguće je da saznate da postoji 1 odsto šanse da dete ima Daunov sindrom.
• Dijagnostički test koji će dati konkretan odgovor na pitanje da li beba ima Daunov sindrom – da ili ne.
Dijagnostički testovi
Ovi testovi ispituju bebine hromozome u potrazi za Daunovim sindromom. „Pozitivan
“ rezultat znači da beba gotovo sigurno ima Daunov sindrom.
Amniocenteza se radi pomoću uzorka plodove vode koja okružuje bebu. Uzorak se uzima iglom, kroz stomak trudnice. Postoji mala verovatnoća od pobačaja, pogotovo u prvom trimestru.
CVS testira ćelije placente, kojom majka dostavlja hranu bebi. Može da se radi između 10. i 12. nedelje trudnoće, ranije nego amniocenteza, ali postoji i za nijansu veći rizik od pobačaja.
Kordocenteza, ili PUBS, se radi od 18. do 22. nedelje. Doktor iglom uzima uzorak iz pupčane vrpce, a ova procedura ima 2 odsto opasnosti od pobačaja, više nego drugi testovi, pa se preporučuje isključivo ukoliko drugi testovi ne daju precizne rezulate.
Коментари
Постави коментар